Nemam ništa, šta ću da ti dam,
sem sebe,i moje teške, ostarele misli.
Hladnom mi rukom dotakni obraz
i sačuvaj moja pisma i sitnice.
Seti me se !
Ponekad se poigraj mojim rečima
kao sa dragim igračkama u detinjstvu.
Moram da ućutim. Neka se tiho oproste
naši nemi pogledi u senci osmeha.
A sutra, neka pada prolećna kiša
da ohladi vrelinu moje kože.