Proslost...koja boli

Bol


Pitaju me :"Što te nema?"
Ja šutim i suzu bola pokušavam sakriti
na umornom licu , iskrivljenom od bola.
Pitaju me:"Što ne pišeš kao nekad?"
Ja samo tužno uzdahnem jer moje rijeci
bi samo rastužile one drage meni
za koje želim da uvijek
imaju osmijeh na licu.
Pitaju me:"Kad ćeš opet doći?"
Ja evo dođoh, da im kažem
da ih nisam zaboravila,
ali da još uvijek vodim borbu sa životom
koji me okrutno gazi i nemilosrdno udara
pravo u srce, koje traži lijek ,
a zna da on ne postoji...

HOĆU DA ZNAŠ

HOĆU DA ZNAŠ ,
DA NIKADA VIŠE NEĆU DOĆI,
DA TI MAZIM KOSU SVAKE NOĆI.
HOĆU DA ZNAŠ,
DA ME VIŠE NE MORAŠ ZVATI,
JER TI NEMAM VIŠE NIŠTA ZA DATI.
HOĆU DA ZNAŠ,
DA IDEM NEGDJE GDJE ZA TEBE NEMA NADE,
GDJE SE NE PIŠU PJESME I NE PJEVAJU BALADE.
HOĆU DA ZNAŠ,
DA SI SADA SAM I DA ME NEMA VIŠE,
I DA MOJE SRCE ZA TEBE VIŠE NI PJESME NE PIŠE.
HOĆU DA ZNAŠ,
HOĆU DA SHVATIŠ,
DA ODLAZIM SREĆO,
I NE MOŽES OD TAMO KUDA IDEM ,
NIKADA VIŠE DA ME VRATIŠ.

Ostavljena

Moji su dani bezvrijedni bili
dok u moj život ušao nisi
i sve je postalo slatko i nježno
a uzrok tome bio ti si.

Sunce je počelo toplije grijati
u mojoj ruci našla se ruka
netko je sa mnom dijelio noći
i držao me oko struka.

Kako sam samo ponosna bila
na tebe i taj naš čarobni svijet
i sve je listalo u vrtu ljubavi
ti si bio u njoj najljepši cvijet.

Al eto došli i crni dani
i nas se svijet lagano ruši
odavde dalje nastavljam sama
sa jednom ranom više na duši.

I sta bih više rekla o tome
sada kada je svemu kraj.
samo odabrani žive u raju
i na kraju odlaze u raj.

A ja eto nisam od tih
koji su rođeni da žive u sreći
no i ovo malo sto dobila sam
veliko hvala ću ti reći.

Bilo je kratko,bilo je slatko
veoma bolno na samom kraju
i čemu tome stihove pisati
ostavljeni kako me boli znaju.

I najjači pate

Ne dragi moji,
to vam nisam više ona stara ja
sa puno inspiracije i malo dara,
i ništa više ne liči na mene
ostao je samo tek trag jedan, moje sjene.
Kako i zašto? Vjerujte odgovor
ne znam ni sama
nadvio se oblak nad mojim suncem
i nastala je tama.
I sve mi nade postale smiješne
i tako čudne i daleke.
I od plivača postala sam utopljenik
u valovima životne rijeke,
a govorila sam vam da ću uvijek
držati glavu uspravno gore
i da ću imati snage i volje
i kad se na čelu pojave bore,
da ću sačuvati dijete u sebi
dovoljno da ga imam za život cijeli
i tuzi neću davati ni sekunde dio
već ću uvijek nastavljati dalje
naoružana smijehom u svaki novi dan
jer život je eto ništa drugo
nego jedan nedosanjan san
koji sanjati trebamo
onako kako najbolje znamo.
Al eto, sve to nestaje.
Nestaju snovi moji,
svi neki nedosanjani, u ružičastoj boji.
Nestali su tragovi optimizma...
sve je u bojama pesimizma.
Nestala sam ja onakva kakvom me znate
a to je eto dokaz
da i najjači pate.

ŠTO TREBAM UČINITI DA ME OPET ZAVOLIŠ?

Sta trebam učiniti da me opet zavoliš?
Da isušim rijeke, da obojim svijet
u najljepše boje
Da čujem riječi kojima si mi tepao
i govorio kako sam jedino tvoje.
Reci mi sta da učinim?
Da bi ti oči sijale srećom
kao onih naših dana
kada sam bila tvoj anđeo bijeli
bez greške i bez mana.
Sta da učinim da me opet zavoliš?
Isto kao prvog puta sto si
onako, sasvim slučajno,
dok si me mazio po kosi,
govoreći mi kako sam život tvoj.
A sada osjećam da ne voliš me više
u bitci ljubavi ja gubim boj
a tako trebam te!
I zato reci mi sta da učinim
da opet budeš moj,
da opet budem malena tvoja
jer bez tebe ne znam tko sam.
Reci mi,
ili ja možda previše tražim
jer ti u meni ne vidiš sto si vidio,
za tebe vise ne postojim
niti kao cura,niti kao prijatelj
niti kao netko ko ti je tek drag.
Okrećeš se i odlaziš
na vratima kraja prekoračuješ prag.
A ja stojim i molim za jedno,
da me još samo jednom zavoliš,
jer nikada nećeš znati kako boli
kada znaš da uzalud moliš

.... a ti i dalje beskrajno voliš

NEMOJ ZABORAVITI

Kažeš mi da odlaziš, da tako mora biti
nisam očekivala, al dobro neka bude.
Bog je stvorio dan i noć, suze i smijeh
biti ostavljen i to je za ljude.
Idi ako moraš...
Idi al` nemoj zaboraviti sa sobom poljupce
kojima si mi svoje grijehe plaćao
i ne, nemoj zaboraviti korake svoje
trebat će ti kad mi se budeš vraćao.
A poželjet ćeš mi se vratiti,to znam.

Kada je lagao

Reci mi,gdje da odem tugo.
Osim boli ne poznajem ništa drugo.
Reci mi tugo,zašto ga još volim,
zašto još za prošlošću toliko patim i molim.
Reci mi tugo,
gdje su ona vremena stara,
kad smo bili djeca, i sjedili na klupi pored jezera
na kraju grada...
Reci mi tugo,
koje ime ova bol nosi,
zašto moje srce za ljubav prosi...
Reci mi tugo,
šapni mi ,gdje je on.
Je li još uvijek kao prije?
Da li se još uvijek onako slatko smije?
Reci mi tugo zašto još uvijek ona laž ovako boli,
kad je lagao da me voli...

Igračka

Opet zovem tvoje ime u ovoj hladnoj noći,
dozivam te..
Hoćeš li doći?
Teško je živjeti dvostruki život.
u jednom biti nevinašce, a u drugom zloćka.
Nisam na to ponosna, ali to je moj život,
moj način da preživim.
Za jednu tvoju toplu riječ, jedan pogled,
dala bih sve,
ali za tebe ja sam samo igračka…

Dio prošlosti

Sjećaš li se kako smo se voljeli nekad,
sjećaš li se vremena onih
kad sam bila samo tvoja
a tvoja ljubav samo moja.
Sjedili smo tamo na onoj klupi pored jezera
tamo smo se prvi puta poljubili,
jedno drugom tajne otkrili,
toliko puta suze prolili.
Tamo se svađali,
tamo i mirili,
tamo smo, ljubavi, jedno divno vrijeme živjeli.
Sad kad je svemu kraj
bar još jednom pogled svoj mi daj,
reci da si me volio
iako si me nakon svega lijepog povrijedio.
Zašto si postao odjednom hladan
možda nikad saznati neću…
Kažeš da si me volio, da, volio si me,
voljela sam i ja tebe,
samo si mi ti tekao kroz vene.
Al` gdje je odjednom nestala sva čarolija.
Voljela bih vratiti vrijeme
bar na tren još jednom zagrliti te.
Iako sam sada s njim
i polako počinjem da ga volim,
uvijek ćeš mi značiti nešto,
iako za tebe više nikada neću da se borim.
Što je ostalo od nas?
Par slika i izgužvana pisma,
par poljubaca i bezbroj uspomena.
Ti si bio moj prvi dečko,
moj prvi poljubac,
prva svađa, prvi prekid, prva suza.
Ti si bio samo jedan
i ljubav takva ponovit se neće.
Jer srce sam ti dala, eh ko da nisam znala
da si muškarac i da ces ga slomiti
kao i drugim ženama
jer to ti je u genima...
Al` sad je kasno da se učini bilo što,
ja sam njegova,
i ona ce biti uskoro tvoja,
kasno je za nas dvoje
i nikad više zajedno nećemo biti.
Al` poslije svega ne želim od tebe kriti,
da mi fališ, iako pred svima to krijem.
Želim ti reći da sam te voljela,
i za nas bih se opet borila.
Al` sad sam kraj njega,
i želim ga usrećiti,
Al kunem ti se svim sto imam,
nikada neću tebe zaboraviti!

Odlazak

Znaj, da samo zbog tebe živim,
I da ti u očima nije nestao sjaj,
Znaj, da se samo tebi toliko divim
Iako je sada svemu došao kraj.

Znaj, da ja moram otići sada
Daleko u nepoznatu pustinju samoće,
Ali u mome srcu zauvijek živi nada,
Da ćemo se opet negdje sresti.

Znaj, da me sada jako boli srce moje
I da sve što u životu želim si ti,
I da sada ne znam što mi je gore
Ali na žalost morala sam te napustiti.

Znaj, da bez tebe su mi pusta jutra
Jutra u kojima me tako jako srce zebe
Sad se nadam da ce doći bolje sutra,
I da ću moći nastaviti živjeti uz tebe.

NEMOJ.....

Nemoj krivo da me shvatiš
kad čuješ rijeci moje
kad ti kažem da ćeš morati
da zaboraviš srce moje.....

Nemoj nikad pomisliti da volim drugog
nemoj misliti da mi je lako
jer ja ostajem sa tugom
srce je moje slomljeno
puno tuge i bola.

Jer teško je kad neko pati
i iskreno zna da voli.

Ne krivim ni tebe ni sebe
za našu ukletu sreću,
jer poslije tebe
vjeruj nikad voljeti neću......

Sto te nema

Što te nema bar da svratiš
Malo snage da mi daš
Da mi noći duge skratiš
Ko' što samo ti to znaš.

Još te prate misli moje
Još u meni živiš ti
Još se nadam za nas dvoje
Da još ima ljubavi.

Što da tražim od života
Kada meni ti si sve
I ne mogu sve da hoću
Da ne mislim na tebe.

Sta da tražim od života
Kad te volim srcem svim
I ne mogu sve da hoću
Da te ipak prebolim.