Lepa i Mila...

Sa istocne strane se budi
i okrene kantarionu glavu
od mene se klen u struji izgubi
i mala prepelica sakri u travu
ljubavi moja, kceri sumske vile
u izvoru gledam oci plave Mile.
-
Sa proplanka cujem frule
stani, kuca srce, drhte ruke
u oku suze i dim od lule
pod vrbom se javi bozji dar
i rosu pijem umoran i star
kako dalje, reci sreco sad
vidim, volim, zar sam mlad.
-
Ti si Lepa, andjelu plavi
secanje zivo i vrt mi u glavi
zeljo, pusta, lepih usta,
za njima sam hteo mreti
ni ti nisi smela moja biti
od istine ko ce skriti
peva mladost gle radosti
i privida u starosti.