ART FORUM
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

ART FORUM

A T E L J E
 
PrijemPortalliGalerijaTražiLatest imagesRegistruj sePristupi

 

 VRATA CRVENA OD SVETLA

Ići dole 
AutorPoruka
Radeumetnik
Admin
Admin
Radeumetnik


Broj poruka : 212
Godina : 48
Datum upisa : 04.04.2007

VRATA CRVENA OD SVETLA Empty
PočaljiNaslov: VRATA CRVENA OD SVETLA   VRATA CRVENA OD SVETLA Icon_minitimeUto Apr 01, 2008 1:13 am


  1. Ako ne trazim necu ni dobiti,
    ako se ne podsticem necu ni imati, ako ne otvorim oci i srce necu
    nikoga voleti, ako sanjam umrecu u snu i sva moja moc ce biti prva
    zelja da izgledam lepo. Legija je konacno nakon lutanja utvrdila svoj
    treci grad koji je nalazio u blizini jedne reke. Nase terme i kupatila
    smo sagradili tamo gde stalno izvire vruca voda. Prijalo mi je da se
    okupam i prepustim svoje telo vestom maseru koji je znao da misice koji
    su mi u predelu vrta izazivali stalne glavobolje opusti da sam ponekad
    na kamenom stolu zaspao i zapadao u neki san koji me je vodio kroz
    odaje moje vile u kojoj su sva vrata bila zazidana samo su jedna bila
    otkljucana. Kada sam otvorio ta vrata ukazao mi se prizor u kojem su se
    pojavljivali svi demoni koji ce se javljati tokom citavog mog zivota a
    neki ce me kao dobri psi tragaci pratiti kroz vreme u kojem cu cesto ja
    biti lovac a oni lovina ili cu se naci u situacijama kada mi zivot visi
    o tankoj srebrnoj niti. Prvi put kada sam upotrebio neki od mojih
    predmeta vreme i prostor kao da su se potpuno pomerili u neku drugu
    stvarnost u kojoj moje telo nije vise materija koja zavisi o hrani i
    vazduhu. Postao sam oblak, beo i bestelesan, sa nekim zadovoljstvom sam
    se odvajao od zemlje imao svoj let kontrolisuci let, koji je ponekad
    bio toliko brz da su mi se ledile suze u ocima od brzine kretanja.
    Posmatrao sam otvorenim ocima nebo koje sam ostavio i video sam da
    sunce nije vise blagotvorno za nas vec kroz taj tanki omotac salje
    toliko zracenja da nasa odeca je nedovoljna da nas zastiti od tih
    zlokobnih uticaja.
  2. Sasio sam svoje odelo od srebra, stavio
    stit a u laboratoriji prvih moci sam spremao dovoljno seruma i lekova
    koje sam spremio u torbu u kojoj su se nalazili svi moji predmeti i
    laka oruzja koja sam nalazio ili zadobio u bojevima. Kretao sam se u
    pravcu jedng dugackog diska koji je po izgledu licio na izduzenu loptu
    iz koje je su pulsirale raznobojne svetlosti i emitovale energetske
    talase ka atmosferi u kojoj su se nalazile i prve stanice koje su se
    okretale oko svoje ose a koje su bile nezamislivo velike da sam se
    cinio odvise sitan u odnosu na diskove koji su pokretali sve te stanice
    na kojim su se nalazile ploce od elektrona i sjaj te zuto zelene boje
    je bio bljestavo odbijanje od srebrom zalivenih prozora koji su
    zatvoreni neprobojnim staklom, zadrzavali vazduh koji se stvarao tako
    sto su humane bakterije stvarale neprekidni lanac i simbiozu zivota u
    kojoj su i same bile spremista za svo nase secanje, ta nasa dostignuca
    koja ce ostati belezena u svakoj i neizbrisivoj poruci, u drvetu u
    kamenu u zemlji, prenosice nase secanje o svetlu koje smo doneli kao
    bogovi, svetlost koja je sva nasa cula budila jer je svetlost rodjena
    iz mraka i postala je onaj beli krug koji se krece brze od svakog
    vidjenog objekta. Nase oci su cesto pratiletu svetlost koja se tako
    brzo krece u noci, i nestaje ...Uhvacena ta svetlost je izvor za nase
    brodove koje spremamo za putovanje u nas paralelni izvan nase galaksije
    izvan naseg vremena i prve stvarnosti. Svaki brod koji je za pogon imao
    te svetle diskove koji su zracili energijom koja je nas san o putovanju
    u medju galakticki prostor ucinila prvi put moguc. Nase telo smo morali
    zameniti daleko efikasnijim energetskim replikatorom koji nam je
    omogucavao da uzimamo oblike koje pozelimo, kao prvi kameleoni smo se
    prilagodjavali i samo smo u retkim trenucima uzimali nase telo koje je
    nakon tako dugog boravka u replikatoru dobijalo neku prozracno plavu
    svetlost koja je se iz koze svetlucala a oci su imale tako jake srebrne
    iskre sa kojima je bilo moguce seci bilo koju materiju. Neki osecaj
    tezine koja nas vuce ka zemlji nije se mogao izbeci, koje navikao da
    leti ida neogranicenom brzinom usmerava svoje telo brzinom misli nije
    bilo lako da se suoci sa svojim telesnim oblikom. Onaj koji ima, onaj
    kojem se ukazuje je svoje ime dobio na zvezdama je prvi usao u svoj
    energo tran eritmision gde je zvuk izazivao stvaranje jakih plasteva
    koje smo ogrtali, pokrivali se kada su na nas usmeravana odredjena
    oruzja ili prve moci. Prakticno neranjivi i neograniceni u vremenu i
    prostoru svoj lik smo emitoval kao nas odraz pa smo kao pecat
    otiskivali u tvari i menjali se zajedno sa onima koji nisu jos ucinili
    taj korak da svoje materijalno telo zamene za neranjivo svetlosno sa
    kojim nismo imali problema jer bolesti koje poznaje telo nase
    energetsko telo je svojim bojama sprecilo i koji se menjaju zavisno od
    raspolozenja i tipa poruke koju emitujemo. Kao da smo prevazisli nekad
    usvojeni sistem da svoje poruke prenosimo zvucima, poceli smo da svoje
    poruke prenosimo pri ultra valnim i stvaralcki cin je svaki nas pokret
    pretvarao u ples svetla kojim smo stvarali prostorne entitete u kojima
    smo pratili nase eksperimente kako se odvijaju, gde je izvor otvoren
    svi piju a gde su tacke nasih moci skrivenih u zemlji a koje smo
    primetili da postoje i ukoliko se izlozeni dejstvu tih ukrstenih talasa
    pocinjemo da slusamo one tonove koji odgovaraju tonalitetu i muzici
    sfera. Svi kljucevi, raspolozivi kljucevi koje smo sami napravili i oni
    koje smo dobili iz drugih dimenzija su nase ulaznice u nove sfere.
    Sluzili su nam da brze otvaramo one nivoe u koje smo ponekad ulazili pa
    smo zloupotrebom svojih novih moci pali na nize podnivoe i rastali se
    sa svojim vantelesnim likom da bi ponovo gubili bitke koje je telo
    jednom dobilo pa izgubilo. Nasi pratioci su zauvek ostajali u svojoj
    prvoj vantelesnoj sferi, a pra oci u svojoj poslednjoj, ukoliko se nisu
    odrekli svoje dugovecosti i ziveli svoj materijalni vid dajuci svoje
    zavete i ispunjavajuci zadate koje su definisane u kodecima koje su
    samo prvi pratioci mogli da procitaju do kraja.
  3. Prvi
    pratioc je uvek i najvazniji jer uvek prima na sebe udar lutajucih
    duhovnika, koji lutaju trazeci nesmotrene i nezasticene duse da im
    isisaju onu energiju koju svaki zivi organizam poseduje, koju
    obnavljamo puneci svoje baterije, izlazuci se suncu i mesecu koji nam
    omogucavaju da izvrsimo akumuliranje i time svoj energetski balans
    stavimo u predpripremno stanje za borbu, odbranu od napada lovaca kao i
    onih koji nam predstavljaju stalnu pretnju, svojim psihickim mocima
    koje koriste radi sticanja prednosti u sferama sticanja novca i
    polozaja u nasem zivotnom okruzenju. Posmatraci su likovi koji nas uoce
    i koji pazljivo prate nase akcije i reakcije. Oni su uvek spremni da se
    pouce iskustvima koja sticemo i prilicno su inertni i vesti imitatori
    uzimajuci ponekad nas lik i razvijajuci nase predstave isprobavajuci
    svoje stecene moci. Senke su tu da nam spreme odredjene klopke, da nas
    uvlace u mracna raspolozenja, da svaki optimizam pretvore u pesimizam.
    Ako imamo srece imacemo svoju duhovnu bracu koja ce nam se ukazivati
    kad nam je najvise potrebno, oni su nasi verni pomagaci, ponekad se
    desava da ucine zrtvu za nas, da dozive svoju duhovnu smrt i pustos
    preotimanjem od onih koji su spremni da vode prave vazdusne dvoboje u
    kojima se desava i ozledjivanje i vise od toga, kada ostajemo kao
    prazne forme koje posmatraju svet praznim pogledom, jednaki biljkama,
    potpuno oduzetog razuma i moci prepoznavanja. Nas susret sa astralnim
    putnicima, je uvek iznenadjenje, spavaci nas uvode u vestinu
    sanjarenja, u kojj se oblikuje praforma svake nase ideje. Cuvare sam
    pomenuo, razlikuju se po svojim mocima i odredjenjem cilja i sredstva
    koja sticu do kraja svoje poslednje misije.
  4. Cuvari duse su
    oni koji su budni i nasa su zastita od preotimanja duse. Cuvari moci su
    oni koji nase moci cuvaju i odrzavaju. Cuvari stvari su oni koji nase
    stvari cuvaju i unistavaju ako im prepustimo da to ucine. Najavljivaci
    su oni koji nas najavljuju, svojim glasom i istrumentima ako se nasa
    misija priblizava kraju. Cuvari svetla su oni koji za nas cuvaju nasa
    svetla i svako obojeno svetlo izmere tako da dejstvo ne bude neumereno.

    AKO NEZNAM NECU NIKAD NI ZNATI, AKO NE PO SVETLU CITACU PO TAMI,
    AKO ME NE SACEKA TAMA DOCEKACE ME POSLEDNJE CRVENILO NA VRATIMA OD
    PRVOG SVETLA. AKO SAM NEM I GLUV NA SVE PORUKE KOJE SU SPREMNE DA MI SE
    UKAZU PA DA OTVORIM SVOJIM KLJUCEM GDE CE SVU BIT DA ZADOBIJA SRCE I
    TROSI PRVE MOCI...
Ucitelji su oni koje dugo ocekujemo,
oni koji nas obucavaju da citamo svetlo i iskusavaju svakom bojom, oni
polazu u nas velike nade, dolaze kada su pozvani. Uvreda i odbijanje
pravih saveta koja nam upucuje izaziva tezak ispit preispitivanja svoji
moci i verovanje koje imamo u svog ucitelja. Nase lude su oni koji u
nase ime zabavljaju i ometaju nase neprijatelje, ili ih uljujkaju u
uverenje da smo opusteni i spremni na gresku. Glasnici su oni koji nam
donose poruke koje su nam upucene. Pregovaraci su tu da vode pregovore
u nase ime a po potrebi da stvaraju i paktove sa diplomatama koji sa
svojm mocima nas uvode na nepoznate teritorije gde treba da steknemo
prvu prednost. Ako nam se jave
i ukazu svetionicari, to je sreca jer
cemo da uocimo njihove svetionike koji svetle i upozoravaju nas na
opasnost. Citav zivot se spremamo da preuzmemo svoju drugu formu i
steknemo onu sferu u kojoj cemo cekati da se otvore vrata ka sledecim
sferama. Nasa volja je da se otisnemo i prepustimo senkama da nas
odvuku do ponora ili da sledimo prvi glas, da svoj ritam uskladimo sa
ritmovima koji se ne cuju a tako su potrebni pri deobi jer onaj koji
nas je uveo u prvu stvarnost nece nas pratiti kada budemo odlazili u
svoju ocekivanu i dodeljenu na kraju prve raskrsnice. Svi putokazi i
istrumenti su tu da nas povedu da nas odrzavaju u nasoj prvoj liniji na
kojoj imamo silovite skokove i svaki odmor je nasa stanica u kojoj
kupujemo kartu ka nekom novom odredistu. Naucicemo se da slusamo svoje
telo, da osluskujemo rad organa, da primenjujemo lecenje zivom vodom,
vodom iz mraka i srebrnim prahom. Nase prvo iskustvo sa ukusom zemlje,
sa trazenjem one vrste gline koja ce uciniti nasu kozu i unutrasnje organe
pripremnim
za otvaranje svetlosnih ociju. Nase oci na koje se oslanjamo nas uvek
ostavljaju u nedoumici dokle seze nas pogled. Da li je ono sto vidimo
ono sto stvarno vidimo ili su to samo predstave koje zelimo i koje su
nam kameleoni vesto podmetnuli da iskusaju nase moci razvrstavanja. Ako
se nase neiskustvo plati na platou sa kojeg vidimo put koji je za nama
na svakom boravistu ostajemo do kraja prve sfere ili u zurbi otvaramo
jednu po jednu dok ne procitamo sve obojene karte koje nam se ukazu.
Naj
teze je nauciti da se cuje zvuk koji emituju boje, da se brojevima
izazove pokret, da se rec oboji i svaki nas glas dobije frekvenciju sa
kojom cemo da pripremimo svoj kljuc za otvaranje onih barijera koje nas
dele od nasih moci. Ako se domognemo obale i nebo nas primi da vidmo
gde se nalazi nasa zvezda koju treba da vidi koja ce nas napojiti onom
vrstom snage da savladamo prve i poslednje korake na stepenicama koje
nas vode
ka sferama zvuka, ideja, svetla, moci i sferama tame koje
nam daju one moci koje cemo izgubiti kada prelazimo mostovima preko
ponora u potrazi za nekom dusom kojoj cemo preoteti onu svetlost koju
su stekli kada su citali u knjgama koje se otvaraju u prvom snu. Sam
osecaj da nas prati tama, da nas uporedo prate i oci svetla, nas baca u
ocajanje ali bez nasih cula koja nas pripremaju za otvaranje nasim
kljucevima koje ili cemo nositi neupotrebljene i koji ce nam samo
smetati. Nas izbor je da se zaboravimo pa da sva cula probudimo u onoj
basti gde raste onaj plod koji zeli nasa prva neostvarena sfera, da
kusamo samo onoliko drugih plodova pa da sve oci zatvorimo za vidjenje
drugih sfera u kojima bi samo lutali i zagubili se.
Pristacemo da
pobacamo sve kljuceve koji otvaraju neke zavodljive sfere i jedina
sfera ce biti sfera nase prve moci u kojoj ce svako nase oruzje biti
ubojito, naostreno i spremno na prvi udar. Sticanjem zive zemlje
dobicemo oslonac da sfera zemlje bude ispod nogu nasih potomaka, a
sfera neba iznad ociju nasih predaka. Svako carstvo koje smo izgubili
ili koje smo stekli je sfera dodele i ispracaja moci kada se svetla
gase jer cvorne tacke se premestaju u prostoru koji omedji nasu prvu
stvarnost i poslednje boraviste...
Nazad na vrh Ići dole
http://radeumetnik.editboard.com
 
VRATA CRVENA OD SVETLA
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» SAPUTNIK ciklus - Crvena pega

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
ART FORUM :: FORUMI :: SAPUTNICI - PESME I PRIČE-
Skoči na: