Radeumetnik Admin
Broj poruka : 212 Godina : 48 Datum upisa : 04.04.2007
| Naslov: NOCAS SAM BLUDNIK - pesma Pet Apr 04, 2008 1:20 pm | |
| Svaki kutak njen sladostrastan sam istrazio i verujte mi da sam se uz svaku njenu rec pomolio kao pred belom crkvom i padao nicice pred njom na kolena kao pred ikonom svetice kao pred bludnicom sam se razgolitio i stopala joj ljubio, ljubio, a ona je gola lezala i jecala do bola. Ugrizao sam se za usnu a nema ni kapi krvi. Mozda je ovo san i u meni se nova rana otvori, rana sto ne krvari, koja se ne previja. Mozda je to moja poslednja bitka i moj poraz moja kletva da se ne opijem mladim vinom, da zenu ne ljubim dok ne sanjam, da ne pevam dok mi ne utrnu zubi da je volim ko sto vole pomalo ludi oni koji imaju sliku andjela u grudima da mi je da umrem ali ne umem dok sam zagledan u njene oci kao da tonem u njeno hladno gorsko oko, i zivim za njene snove. Kao da je njena blizina previse opasna i svaka varka me izaziva na dvoboj i svaki pokret njen je poziv kao da je svaki mig njen seretski docek ili njena mala sala. Ona je moja i ja sam njen pa puklo ne puklo pre zore ako se ne opijem od nje od ove noci koja je bludna od ove noci koja je kao cekaonica smrti koja ce u meni ostati kao jedini trag i ovaj san kao plavi pecat kao tri pecata ili sto pecata Okusio sam med na njenim usnama i cokoladu. Poslednje zrno grozdja me izazivalo kao pticu koja nezna dali bi da peva ili bi da poleti. Svet da imam za svoje snove gde se u kamen pretvaram ne bi postao led ledeni pored nje. Ni zaspao nikad nebi dok se svih pesama o njoj ne setim pesama koje mirisu kao zumbuli u prolece kad procvetaju u meni. Sada ne mogu da poverujem da jabuka cveta dok sanjam kao sto nju ne mogu da probudim. Da sve zabatalim brate dok se minuti pretvaraju u sate i noc je jedna bruka, samo jedna polovina dana u kojoj je zaborav ili mutno secanje pregorelo, otrcalo se, mozda je to ona knjiga bez korica ona kojoj ce uvek da ispadaju listovi ona koja se cita mozda iz sredine ili sa kraja nekog sna, mozda, mozda se sve lepo pamti u nekim knjigama a najbolje secanje se ostavlja za kraj, kao za kraj otrcanih serijala, za neku veliku ljubav koja i sad vredi od koje se ne stedi od koje se ne krije i kad se kicma savije i sve izbledi, ostane za kraj jedna prica koja ide od usta do usta u kojoj je on umro bez njene ljubavi a ona od srca koje je presvislo... | |
|