Danas je dan nežnosti, slobode,
pustio sam svoje zarobljene ptice
sa dlanova svaku ispracam u svet
da ih nebo kupa i očeslja let.
Sa mirisom mora primio sam dar
i oči su stekle modrog sjaja čar
da još uvek neznam, opijen i sam
od prelepog sna šta ću da ti dam.
Prisutan i bol, crven kao nar
Sav u vatri sna, sagoreće žar,
da ti sebe dam i osvojim više
lepote za san od mirisa kiše.
Sad se plamen ne diže ko dim
i beskraj u tebi osvojiće mir.
Da ti u san žute iskre pružim
ja tonem u sebe i sunčani vir.
Ja u tebi ? Ti ne vidiš sebe.
Ući ću u more i postaću val,
i u školjki kad ostvarim tebe,
razbijem o hrid i natopim žal.