1.
U tebi, žive
moje pesme,
otvorene do dna,
zagrebane do krvi,
i lake od sna.
2.
Ja postajem,
tvoja srećna lutka
i dunja sa ormana;
ptica raspevana,
haljina oparana i sena;
krivica i uspomena ?
3.
Zar reći hvala,
što si predamnom,
prelepa, procvetala,
gledajući te,
poželim
da na svetu
samo tebe želim,
volim.