Stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju

Stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju

Dva andjela putnika zaustavila su se da prenoce u kuci jedne vrlo imucne porodice. Porodica je bila netakticna i nije im odobrila da se smeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuce. Dok su raspremali lezajeve na podu, stariji andjeo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mladji andjeo upitao zasto je to napravio, stariji mu je odgovorio, “Stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine”.
Sledecu noc, andjeli su dosli da prenoce u kucu jednog vrlo siromasnog para, ali muskarac i njegova zena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon sto su sa njima podelili ono malo hrane sto su imali, bracni par je dozvolio andjelima da spavaju u njihovom krevetu gde ce se moci dobro odmoriti. Kada su se sledeci dan probudili, andeli su pronasli gospodina i njegovu suprugu u suzama. Jedina krava koju su posedovali, cije je mleko bilo njihov jedini izvor prihoda, lezala je mrtva na polju. Mladji andjeo bio je besan i upita starijeg andjela, “Kako si mogao dozvoliti da se to desi? Prvi covek imao je sve, i ti si mu pomogao popravivsi rupu u njegovom zidu; druga obitelj imala je malo toga, ali je bila spremna sve podijeliti, a ti si dozvolio da im ugine krava”.
“Stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine” odgovori stariji andjeo.
“Kada smo bili u podrumu one vile, primetio sam da je u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. S obzirom da je vlasnik bio opsednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im onemogucim da pronadju to zlato.”
“Nocas, dok smo spavali u krevetu siromasne porodice, andjeo smrti dosao je po zenu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu. Dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine”.