Samoća kao slučajnost

Samoća kao slučajnost


Samoća i jest izbor i jest slučajna slučajnost... Što god smo više
društveno eksponirani pa ako smo i uspješni, javlja se paradoksalna
situacija; vrlo često smo usamljeni.
Ima se dojam ponekad, da ljudi zaziru od uspješnosti pojedinca i to
a priori, shvaćajući sebe unaprijed, kao osobu koja malo zna, pa će
zbog toga biti odbačena. I tako se zapravo stvaraju izmišljeni i
nevidljivi zidovi medju ljudima: oni neuspješni, skromnih mogućnosti
odbijaju ove uspješne!
Koliko uspješnih mladih žene, njegovanih s kulturom odijevanja i
izgleda, na uspješnim radnim mjestima, poslije radnog vremena odlaze u
svoju usamljenost.
Sve mi se čini, poznavajući neke životne situacije, da muškarci
doslovno bježe od "moćnih" i uspješnih žena. Je li ih strah ženske
pameti? Stručnosti? Spoja ljepote i obrazovanja?
Što god da jest, nije ugodno ni jednoj ni drugoj strani, ali je
istinito. Svatko pati na svoj način: uspješni muškarac i uspješna žena,
a zajednički nazivnik je SAMOĆA, ali zaista samoća kao slučajnost, kao
nesporazum, a ne kao stvarna želja pojedinca, da najljepše dane života
provede sam U i ZBOG posla kojega radi.