Poslovni bonton menadžera

Poslovni bonton menadžera

Trenutkom donošenja presudne odluke, menadžer oblikuje svoju sudbinu. Kad menadžer odluči da "nikada više neće biti ništa manje od onoga što želi biti", mora usvojiti bonton ponašanja "upravitelja", kako bi opravdao poslovni status koji mu je dodijeljen.

Stoga bonton menadžera, ukoliko ga usvoji rutinski, može djelovati na uspon hijerarhijskom ljestvicom od bolje koncentriranosti, efektivnosti, entuzijazma, motivacije i osjećanja uspjeha.

Navest ću nekoliko osnovnih stavki poslovnog bontona menadžera, koje primjenjuju top-menadžeri diljem svijeta.

Bonton odijevanja - "Odijelo je glupost, ali nije pametno ako muškarac nije lijepo odjeven - prema društvenom položaju i načinu života", rekao je Chesterfield.

Prema najnovijim istraživanjima s najprestižnijih europskih koledža, menadžeri (muškog spola) pod osnovnim poslovnim imageom podrazumijevaju dvodijelna odijela, košulju prilagođenih boja i materijala, kravatu koja odaje poslovnost i osobnost, te cipele (prilagođene dizajnu odijela).

Žene - menadžeri su izjavile da u njihov simbol profesije spada: dvodijelni komplet (sako i suknja do koljena), cipele (usklađene s kompletom i petama najviše do 4 centimetara visine) te nakit (ali ne više od 5 komada, s time da su naušnice obvezne).

Dakle, naušnice i kravata su obvezni dodaci u bontonu odijevanja. Razlog tomu je što čvor kravate, kao i naušnice kod žena, djeluju psihološki na sugovornika privlačeći tako pozornost na lice govornika, tj. oči.

Grimase lica te pogled očima od presudnog su značaja u neverbalnoj komunikaciji svakog menadžera kad je riječ o uvjeravačkom nastupu ili "direktivama" upućenim ljudskom potencijalu.

U prilog ovome bontonu odijevanja ide i izjava dr. Gayle Carson: "Kada izgledate najbolje što možete, možete djelovati najbolje što možete, a to će vas dovesti na sam vrh."

Stoga ne zaboravite da se prvi dojam stječe od 7 sekundi do 3 minute, a rijetko se pruža druga prilika za dobar prvi dojam!

Bonton neverbalne komunikacije – Ovaj bonton spada u sam vrh prioriteta poslovnog položaja menadžera. Većina psihologa primijenjenih komunikacija smatra da menadžeri bezuvjetno moraju voditi računa o svom vanjskom (fizičkom) izgledu.

Mnogi čak smatraju da "osjećaj nezadovoljstva" svojim izgledom menadžere može dovesti do nesigurnosti u komunikaciji, brzopletnog povlačenja ciljnih odluka pa čak i do "poslovne depresije" i konačnog pada.

Stoga je preporuka menadžerima da vode računa o svojoj liniji (ukoliko ih pretilost sputava); ispravnom držanju leđa (pogrbljenost je simbol nesigurnosti i bojažljivosti); mahanju rukama dok razgovaraju (znak pojačane agresivnosti); načinu kako sjede za vrijeme konverzacije (nikako prekrižene noge – dojam zatvorenosti i nezainteresiranosti za sugovornika), te najvažnije: osmjeh na licu koji se bazira na tzv. prekidač-koj tehnici – ovisno o naponu ili intenzitetu dijaloga.

Osmjeh, poput gledanja u oči sugovorniku, spada u kategoriju aktivnog slušanja, što je bitno u kvalitetnom protoku komunikacijskog kanala pa se na taj način vješto može izbjeći nepoželjno stvaranje buke i šumova u razumijevanju problema.

Kada se menadžer obraća drugoj strani, osmjeh (bez obzira na kategoriju dijaloga) pojačava dojam slušanja i razumijevanja – konceptualnog oblikovanja verbalne komunikacije.

"Oči su ogledalo duše", kaže stara poslovica, stoga ako menadžer pogled usmjerava izvan vidnog kanala sugovornika odaje dojam neiskrenosti, nesigurnosti i straha.

Bonton verbalne komunikacije - Menadžeri upravljaju dijalogom, ali ne prekidaju druge u pola rečenice. Čak i onda kada znaju što će reći, sugovornici ili se ne slažu s njihovom mišlju.

Ovaj bonton nalaže da se dopusti sugovorniku iznijeti svoje mišljenje, a tek se onda, argumentirano, suprotstaviti svojim stavom.

Nadalje, iza kvalitetnog sadržaja izgovorenih riječi - mora postojati i profinjena melodija glasa, što, prevedeno, znači da menadžer koji jednolično (istim tonalitetom i bojom glasa) vodi dijalog zapravo pjeva uspavanku sugovorniku.

Korekcije koje su u verbalnoj komunikaciji bitne nose sa sobom prezentacijske tehnike koje iziskuju suzdržanost / pozitivnu agresivnost / pauzu / parafraziranje.

Stoga svaki istup menadžera mora sadržavati navedene segmente skupljene u svaku jezgru govora.

Komunikolozi se slažu s mišlju da psihologija retorike tehnički pridonosi boljoj uspostavi dijaloga te je neminovno proučavati (i slušati) sebe kako, kao menadžeri, govorimo ciljnoj skupini.

Svaka nepromišljena riječ koju menadžer izgovori u javnosti (pred klijentom, suradnikom…) može ga koštati ugleda i/ili pozicije.

Pri tome u prvom redu mislim na doticanje van-konstruktivnog dijaloga: iznošenje osobnog mišljenja o sportskim klubovima, zadiranje u domene suprotnog spola, politike, isticanja bogatstva/siromaštva…

Iz sekunde u sekundu se mijenjaju prilike te ni najvještiji psiholozi ne mogu relevantno predvidjeti na kojem je stupnju objektivizma naš sugovornik.

Menadžeri o gore rečenim područjima zadržavaju svoje mišljenje za sebe, pa čak i onda kada se od njih to traži. Vještim slalomom dijaloga izbjegavaju se područja koja nisu u cilju ispunjenja zadanog upravljačkog okvira.

Ostali bontoni - Rukovanje (stisak ruke jednak onome koji se s vama rukuje – ni prelabav, ni prečvrst); oslovljavanje imenom ili prezimenom sugovornika (umjesto samo s gospodine ili gospođo); razmjena posjetnica (prvo pogledati / pročitati posjetnicu a zatim je pospremiti); isključiti mobitel pri važnijim sastancima i, na kraju, uvijek se zahvaliti osobi/osobama na utrošenom vremenu nakon razgovora – bez obzira na ishod sastanka.