Slikar - prica

Starac, pod maslinom sedi, oblak prolazi a dva galeba kao da lete ka njegovoj glavi,
dok crta, lula u kraj usana podrhtava svaki put kada napravi ostar potez rukom
sunce mu stane na levom kapku i delu nosa i pokaze mu se jedna mala bora koja se proteze
od obraza ka rupici na bradi, zato sto se zagleda i namrsti. Zuri, skupi oci.Nisani.
Ugleda zenu na pragu,kamene kuce, duga, tamna, kosa, mnostvo dece zove na dorucak,
na licu joj trag od brasna i obrazi joj kao krofne tek iznesene.
U luku upravo ulazi brod, veliki i beo, zvuk sirene, kao da doziva drugi brod a on cuti.
Mozda kao i on slabije cuje na desno uvo.Smeje se. Svasta mu pada na pamet.
Izgleda mu kao kit koji ispusta mlaz vode prema nebu.Voli kitove ovde ih vise nema.
Kako prolazi vreme. Ustaje povijen kao maslina pod kojom je sedeo.
Za trenutak iz lule baci pepeo, zgazi zar i klimne glavom ...kisa ce, uvek ga tada bole kosti.
Vrati se, udje umoran. U sobi sto zove atelje, kao na tavanu, koferi sto nemaju mesto,
stafelaj do prozora, nezavrsena slika, i nagnute slike pored kojih ne moze proci.
Vidi udice i stapove kao puske ukrstene u uglu sobe. Zamrsene strune, vise ne vidi da odmrsi.
U ovu sobu zena ne ulazi, njegov nered, Da joj ucini ne masti i neprlja joj vise fotelje,
nista do ovih pantalone koje vise nemaju boju tkanine. Od boja na paleti, od boja
koje se vise od mesanja i nesvesnog brisanja ruku. Od svih mogucih nijansi ne razaznaje ton.
Ponekad mu udje neko dete koje stalno zapitkuje i smeta, pogleda ga ipod spustenih naocara i
kaze idi igraj se napolju, ovde je bas zagusljivo od boja i terpentina.Isprljaces se.
Ono se ne da tako lako oterati, sta je to terpentinn. A sta si naslikao, zasto nema oci,
gde su mu ruke. Toliko pitanja bez sacekanog odgovora.Da ga zadovolji.
Kaze. vidis pripitomljenu pticu kraj mojih nogu....naslikana po secanju to je tek
skica jednog obicnog letnjeg avgustovskog dana u kome sam bio ....beskrajno srecan.