Radeumetnik
Admin
Broj poruka : 212
Godina : 49
Datum upisa : 04.04.2007
 | Naslov: ZOVEM TE, LJUBAVI  Sub Nov 24, 2007 5:00 am | |
| Zovem te,
zovem,
iz kamene pustinje,
da vidim tvoju kamenu lepotu,
u kamenu nebo.
Nisi ti moja,
nisi ti nosila ovo sivilo krecnjaka,
zar za te postojim kao lednik,
i tvoje grudi ovi spicasti vrhovi
da potonu samnom u plahovitu reku.
Da mi je da se utisnem kao reljef u mramor,
i postanem morski fosil u visokom gorju.
Da mi je da te vidim sa glavnog vrha
odakle se granaju grebeni,
odakle prvi puca vidik, gde raste munika i tisa,
gde se ne pretvaram da si vrijesak,
kadulja, kantarion, hajdučka trava,
lincura, medvjetka, iva,
majčina dušica, vranilova trava,
a ja, sam,
sumom ovencan,
trnoviti glog.
Ti si mila, osetljiva na dodir,
moj lepi maslačak,
a opeces kao stara kopriva,
ubodes kao prva ruza
Ti si,
ti si bila moj mali šipurak,
Nisi ti mukinja, ni jarebika,
ako si mi bila
crvena ili crna zova,
za rane moga srca prva bokvica,
ti moja divljakuso, jabuko.
Da te uzmem,
i medvjeđi dlan da nas pokrije
i sumska paprat,
da se sakrijemo u bujad, ali
ali ja, ja sam bio, samo tvoj mali sremuš...
Ako si ti gljiva, ti si od vrganja,
lisičarka, il bukovača,
rujnica, sunčanica,
koralka, rudnjača,
a ja,
a ja, gljiva,
ja sam uvek od gube...
Kao da si mi porasla
u blizini Bunovića gde se nalaze
pećine Ristovica i Vilina pećina
kada si ti bila moja vila.
U prvoj smo sagoreli prve vatre
a u drugoj skriveno blago.
Daj da te vidim u iskonu,
da ne osetim ni jedan drugi miris nocu
ni tvoju novu mrsku hladnocu kao plavi miris neba
Pa mi pokazi dubine koje znamo samo mi
Pa mi pokazi visine koje znamo samo mi
zovem te,
zovem,
samo ti umes
da me ispratis do raja
pa se ti vrati zbog nas, ljubavi... | |
|
